loader image

Srbija protiv Kanade – povratak svetske sile ili rađanje nove

Srpski košarkaši od 10:45 časova protiv Kanade igraju polufinalni meč Svetskog prvenstva u Manili.

Pre 60 godina reprezentacija SFRJ došla je do prve medalje na Svetskom prvenstvu u košarci, srebro osvojeno u Brazilu. Jedini poraz naneo nam je domaćin, potonji prvak. Šest decenija, pet zlata, tri srebra i dve bronze kasnije, jedan trijumf nas deli do dolaska do sigurnog podijuma. Mada, za razliku od košarkaških predaka iz 1963, ovim momcima bi jedan jedini poraz od Italijana značio da su došli do zlata.

Pobedom Kanade protiv Slovenije, Srbija je ostala među dve najbolje evropske selekcije na Mundobasketu i samim tim se direktno plasirala na Olimpijske igre u Parizu naredne godine. Glavni cilj, zavrtan od prvog dana, ispunjen. Suočavamo se sa onima kojima smo se zahvaljivali do pre dva dana. Medalja je u pitanju

Sudar Srbije i Kanade jeste susret košarkaške sile i one koja to želi da postane. Tradicije protiv projekta. Kolektivnog znanja protiv individualnog talenta.

NBA imena postavljaju nove granice

Sem Toronto reptorsa, Stiva Neša i Svetskog prvenstva 1994, ne postoje nikakve druge asocijacije na pominjanje kanadske košarke.Ova generacija namerava da to promeni.

„Otvaranje vrata“ NBA lige ne samo da je godilo talentima sa drugih kontinenata, već i susednoj državi. U prethodnih 10 godina je iz zemlje hokeja, snega i Džastina Bibera pridošlo nekoliko vrlo značajnih igrača, od velikih zvezda, NBA šampiona do pouzdanih igrača uloge. Koliko god se pričalo o tome ko nama nije igrao, valja napomenuti da su se Kanađani odlično snašli u sličnom problemu.

Nema Džamala Marija i Endrua Viginsa. Ko zna zašto je to dobro?

Španac Đordi Fernandes unosi evropsko znanje među atletski moćne pojedince, navikle na NBA stil. Već je ostvario ogroman uspeh samim polufinalom i direktnim letom za Pariz, sve ostalo biće nova zlatna, bolje reći platinasta, stranica u istoriji kanadske košarke. Po pogledu na talenat, ovaj sastav je za to predodređen.

Šej Gildžis-Aleksander je prvi kandidat za MVP-a prvenstva. Najbolje igračke godine i uzlet ka vrhuncu karijere vide se na svakom njegovom sekundu na parketu. Za 30.4 minuta na parketu prosečno beleži 25 poena (89 posto sa penala, 55 posto iz igre), 7.2 skoka, pet asistencija, 1.7 krađa i tek 1.3 izgubljene lopte. Nezaustavljiv u prodorima, periodično dobrog šuta. Lepota ga je gledati.

As Njujorka Ar Džej Beret je „lokomotiva“. Snažan, velik, skočan, levoruk, mada mu se možete odmaći povremeno na šutu sa distance. Ume da pretera. Za Bogana Boganovića će biti zaduženi Lu Dort i Dilon Bruks, mišićavi igrači uloge zaduženi za defanzivu i šutiranje otvorenih trojki. Umeju ponekad, ako se pored Šeja izbore, da iskreiraju sa loptom u rukama.

Nikel Aleksander-Voker igra odličan turnir sa 10 poena i 40 posto za tri.

Kontrast na centarskoj poziciji. Veteran u nacionalnom dresu hipi imidža Keli Olinik je klasična „streč“ petica. Trojke su mu draže od javorovog sirupa. Dvajt Pauel je pravi atleta, idealne građe za košarku, okretan, brz i izuzetno skočan.

To su nosioci. Ostatak tima je daleko od tog kvaliteta. Eto jedne od mana našeg rivala.

Deklasiranjem Francuske 95:65 pokazali su pun potencijal. Nema šale. Nadovezali su se sa 128:73 protiv Libana i ništa manje impresivnih 101:75 protiv Letonije, najprijatnijeg iznenađenja prvenstva.

Druga faza počela je neslavno porazom od borbenog Brazila 69:65. Bili su na ivici ispadanja u duelu sa Španijom, ali su sa 27:12 u poslednjoj deonici pokazali da postoji karaktera u njima.

Slovenci su se nosili s njima tek 20 minuta. Izdržali bi i duže da su shvatili da im sudije nisu glavni protivnik.

Kanađani su svesni svojih kvaliteta. Finale protiv kolega iz SAD bio bi san snova za njih. Realno, i za NBA. Trčaće, skakaće, grebaće i šutiraće koliko god bude bilo potrebno za izlazak iz košarkaške margine u kojoj su tavorili do sada.

Srpski korak bliže antologijskom uspehu

Za razliku od Kanađana, „orlovi“ žele da se vrate među košarkašku elitu. Post bez medalje traje pet godina, prošla su za to vreme tri velika takmičenja.

Pokazali smo da smo u najlepšem svetlu kad smo pod poteškoćama. Otkazi, prelaka grupa bez konkurentnog rivala, novi poraz od Italijana, borba za Borišu i stepnja zbog loših vesti. Sve se skupilo u meču sa Litvanijom – motiv, priprema, koncentracija, oštrina, agresivnost, disciplina i zajedništvo. Litvancima će jedina utešna uspomena iz Manile biti slavlje nad Amerikancima za bolji plasman u drugoj grupnoj fazi.

Rasterećenost nakon izborenog plasmana na Olimpijske igre neće doneti opuštanje. Kanada je opasna, ali neiskusna na ovom nivou. S druge strane, srpskoj košarkaškoj reprezentaciji se sve osim medalje smatra neuspehom. Stvar vaspitanja. Saginjanje unapred na podijumu zbog kačenja medalje oko vrata prizor je uz koji su naši igrači odrastali. Sad imaju priliku da se pridruže svojim uzorima. Neki i da obogate vitrine.

Kapiten Bogdan Bogdanović je posle autodestrukcije protiv Italije podigao nivo igre koji se od njega očekivao uz prikaz potpuno liderske zrelosti.

Nikola Milutinov sa svojim setom karakteristika centra starog kova nameće autoritet u reketu na obe strane terena. Aleksa Avramović je prošao trnovit put od širih sastava u Fiba prozorima do „udarne igle“ srpske odbrane. Tandem Jovića, veteran i debitant, impresioniraju kvalitetnim doprinosom, svako na svoj način. Filip Petrušev se pokazao kao pouzdana opcija sa klupe, zahvaljujući poenterskoj razvnovrsnosti. Ne treba da se izostave ni ostali, jednako usmereni na timsku dobrobit i uspeh.

Za razliku od Litvanaca, čiji nam je stil igre poznat, Kanada, naročito ova, predstavlja nam egzotičnog protivnika. Igraju brzo kao Amerikanci, ali ne „divljaju“. Atlete „ukroćene“ u sistem.

Setislav Pešić je prošao putanju od legende koju je „pojeo zub vremena“ do ponovo omiljenog genija iz Pirota. Ne sumnjamo da će uz odličan stručni štab uspeti da pronađe mane rivala, te moguća rešenja.

Naši košarkaši znaju da su već sada junaci. Šta god da učine, biće to šlag na torti. Nek to bude ona slavljenička. Za 1963, tradiciju, kontinuitet, huk hiljada ljudi ispred Gradske skupštine, zemlju košarke.

Za Borišu.

„Svi za jednog, jedan za svi“.

 

Izvor:RTV

Podeli tekst

Najnoviji članci

Kategorije