loader image

JUNAČKIM KORACIMA NAŠIH SLAVNIH PREDAKA KROZ 20. VEK: Prvi balkanski rat i krah Turske dominacije na Balkanu

Nakon pet vekova robovanja, zuluma, uzimanja danka u krvi  došao je trenutak da se okovi odbace. Balkanski narodi koje su dugo potcenjivali svetski moćnici, a koji su bili predmet vekovnih osvajanja kao centar spajanja istoka i zapada probudili su slobodarski duh i ujedinjeni krenuli u borbu za samostalnost. Početak 20. veka povezao je potlačene balkanske narode u savez, Balkanski savez. Uprkos ličnim sporenjima oko teritorija, videvši svoju šansu za sveopšti ustanak ostavili su nesuglasice sa strane i uz posredništvo Rusije došli do trenutnog pomirenja i ujedinjenja.

Vratimo se na trenutak u 19. vek, period kada je Srbija, koja je bila pod turskom vlašću, počela obnovu svoje državnosti, najpre u vidu vazalne kneževine, da bi formalnu nezavisnost stekla 1878. godine. Međutim, južni i zapadni delovi današnje Srbije ostali su pod osmanlijskom sabljom. Jedan narod, koji je živeo pod istim nebom dočekao je trenutak da izgori za slobodu.

Jeseni 1912. godine balkanski narodi koje su činili Srbija, Crna Gora, Bugarska i Grčka, stali su naspram Turske sile u cilju konačnog sloma vazalnog ustrojstva i ujedinjena braće i sestara.

Prvi balkanski rat odigrao u periodu od 8. oktobra 1912. godine do 30. maja 1913. godine. Članice saveza, delovale su nezavisno jedna od druge, svaka vodeći sopstvene operacije na više frontova u četiri pravca: Kosovo i Metohija, Raška oblast, Makedonija i Albanija. Prvenstvo udara preuzeli su junaci iz Crne Gore koji su 8. oktobra 1912. godine objavili rat. Nedugo zatim, primer slede Srbija, Bugarska i Grčka. Da bi bili pobednici u ratu, moramo da bijemo bitke, a Srpska vojska je u jakom sastavu, na vrhuncu vojničkog morala pošla put Makedonije sa jednim ciljem, do konačnog oslobođenja.

Pobedom nad turskom vojskom u bici kod Kumanova, Srbija je odnela svoju prvu pobedu u Prvom balkanskom ratu. Čuvena Kumanovska bitka vodila se 23. i 24. oktobra 1912. godine. Bolje organizovani, odlučniji u svojoj nameri, naši vojnici primoravaju neprijatelja na povlačenje. Turci se povlače ka Skoplju, Štipu i Velesu. Vrhovni komandant kralj Petar I Karađorđević imao je razloga za ponos, jer se neprijatelj iz dana u dan povlačio sa svojih vekovnih položaja. Pre početka hladne zime, novembra meseca dve značajne bitke su se odigrale koje su dovele do kraha pet vekova duge osmanlijske vlasti nad Makedonijom.

Bitka kod Prilepa odigrala se 3. novembra, a za pobedu, trebalo je srpskoj vojsci tri dana. Nedozvolivši da bilo šta poremeti tempo napredovanja, srpska vojska nastavlja dalje. Sledi bitka kod Bitolja između 16. i 19. novembra 1912. godine koja za ishod ima osvajanje Bitolja i kontrolu nad jugozapadnom Makedonijom, zajedno sa važim gradom Ohridom.

Imena koja su se upisala u istoriju zlatnim slovima, vodeći slavne bitke koje su donele slobodu su: Aleksandar Karađorđević kao princ naslednik prestola imao je ulogu komandovanja Prvom srpskom armijom; Stepa Stepanović, iskusni srpski vojvoda komandovao je Drugom armijom; Radomir Putnik, ponosni načelnik štaba Vrhovne komande, zbog ratnih zasluga unapređen je u čin vojvode. Znanje, vojnička taktika i veština bili su dovoljni da srpski narod u velikom broju, stane iza svojih vojskovođa.

Svesni da su sile na zalasku, pritom uvidevši svoju nemoć na prostoru Balkana i do kolena poraženi, Turci su bili primorani da podignu „belu zastavu“. Usledio je Mirovni sporazum, poznat kao Londonski ugovor, kojim je okončan Prvi balkanski rat.

Srbija, Crna Gora, Bugarska i Grčka sa jedne strane, a Turska sa druge, stavile su svoj potpis i sklopile mir, 30. maja 1913. godine. Bitan podatak iz perioda zaključenja mira jeste stvaranje Albanske države od strane velikih sila. Naime, zalaganjem Austrougarske nastaje Albanija 1913. godine. Velike sile su vekovima, srpskom narodu, stavljale „kost u grlo“. Posle više od 100 godine od Prvog balkanskog rata, posledice su prisutne i danas.

Ishod Prvog balkanskog rata je jačanje srpske vojske i izlazak na more, a to je  bilo suprotno planovima moćnih država koje su prvenstveno imale za cilj odlazak Turske sa Balkana, ali ne i jačanje balkanskih naroda.

Londonski mir nije doneo miran san. Sporovi i nerešena pitanja nakon Prvog balkanskog rata doveli su do novih nemira. Srpski vojnik čizme nije skinuo, a već se našao na pragu novog rata.

 

Pobeda – info

Podeli tekst

Najnoviji članci

Kategorije